Article 3 of 4

Subject:      Genocidom do istrebljenja V. dio
From:         Bruna Saric <bruna@zagreb.matis.hr>
Date:         1996/01/04
Message-Id:   <199601040956.KAA06836@zagreb.matis.hr>
Newsgroups:   bit.listserv.hrvatska
[More Headers]

  Article Segment 1 of 7
  (Get All 7 Segments)



(V. DIO)
GENOCIDOM DO ISTREBLJENJA
SRPSKI ZLOCINI

II. - SVJEDOCANSTVA

1. UBOJSTVO NA KUCNOM PRAGU
2. POTRESNI MURAL OD LJUDSKE KRVI
3. TRI STARA DRUGA
4. LOGOR SMRTI
5. POSAO SAMO ZA SRBE
6. PRALI SMO MAMU I TATU OD KRVI
7. TUROBNI IZLET U SEHER BANJU LUKU
8. CETNICKI "VLAK BEZ VOZNOG REDA"
9. SRPSKI INTELEKTUALCI  -  KREATORI ZLOCINA
10. ZATVORENICI SRPSKOG RATA
11. U SMISLJANJU METODA MUCENJA ZAISTA NIJE BILO GRANICA
12. DNEVNIK VELECASNOG IVANA RAVLICA IZ PODKRAJA IZNAD
TURBETA


1. UBOJSTVO NA KUCNOM PRAGU

Celebija Kasumovic imala je sedamdesetdvije godine i
jedva se kretala po kuci. Osjecala se sve gore od kako su
joj sinovi napustili Banjaluku. Ona nije zeljela da umre
u tudjini i ostala je kod kuce. Na kat se rijetko
penjala. A kad bi to ponekad i ucinila, sjela bi uz
prozor koji gleda na Vrbas. Pred ocima su joj bila djeca.
I unucad.

Nista nije tako voljela kao gledati djecu dok se igraju u
avliji. Sjedila je u hladovini i uzivala u njihovoj igri
i smijehu. A smijeh je zamro jos prije odlaska sinova iz
Banjaluke. Precesto su tom ulicom prolazili vojnici. A
oni nisu voljeli muslimansku djecu, ni njihov smijeh.

Cuo se automobil pred kucom, a onda i skripa kocnica.
Ispred avlije stade kombi i iz njega izadjose do zuba
naoruzani policajci. Malo zatim nahrupise i u avliju.

Cula je Celebija da su neki "sarenci" bacili oko na njenu
kucu ali do sada je nisu uznemiravali. Ocekkivala ih je
svaki dan i pripremala se za susret s njima. Nece
ustuknuti pred njihovim prijetnjama, cvrsto je odlucila.

Nije se ni s mjesta pomjerila kad je cula zvono. Tek kad
su policajci poceli da lupaju, digla se i uputila ka
vratima.
- Sto toliko lupate, cujem vas - rece starica.
- Dokle ces nas pred kucom drzati, kujo stara - podviknuo
je jedan od policajaca.
- Sta hocete? - pitala je starica.
- Iz kuce moras iseliti, i to odmah - zagrmio je na
Celebiju Bozo Vucenovic.
- Iz koje kuce? - pitala je Celebija.
- Iz ove, budalo stara! - odgovorio je Ljubo Vucenovic,
umjesto brata Boze.
- Ovo je moja kuca. Moja - rece Celebija.
- Bila jeste ali vise nije. Ti se sama sepuris u ovolikoj
kuci, a srpski vojnici nemaju gdje stanovati - rece Bozo.
- Ovo je moja kuca, neka svako sebi napravi kucu i neka
se u njoj sepuri koliko hoce. Ovo je moje, i iz ove kuce
nikad necu izaci!
- Baba, ne laj, ovo je srpska zemlja i sve su kuce
srpske!
- Briga me cija je zemlja, ja samo znam da je ovo moja
kuca - bila je uporna Celebija.

Razgovor se vodio na kucnom pragu. Odgurnuse staricu, i
ona pade. Htjeli su uci unutra. Celebija osta lezati na
pragu.
- U kucu mozete samo preko mene mrtve!
- Pa dati ispunimo zelju! - rece Mile Trbojevic. Ugurao
je starici cijev u usta i ispalio rafal.

Zrna su udarala u zid iza starice.

Po zidovima su ostale mrlje krvi i staricinog mozga.
Mrlje koje su dugo podsjecale na Celebiju Kasumovic koja
nije ustuknula pred ubojicama.

Novim stanarima krvave fleke po zidu nisu smetale.


Amir Osmancevic, prica iz knjige "Banja Luka - vrijeme
nestajanja", Zagreb, 1995.


2. KAKO JE U BANJALUCI UBIJEN BRACNI PAR BATAGELJ
   POTRESNI MURAL OD LJUDSKE KRVI

Steta, uistinu steta je golema sto obicni gradjani i
nepodjudni novinari nisu mogli a ni smjeli, snimiti taj
najcudesniji mural, koji je osvanuo jedno jutro na fasadi
jedne obiteljske zgrade u banjaluckom naselju Nova Varos,
tocnije u ulici Ivana Cankara. Fotos tog murala bio bi
ponajbolje svjedocanstvo o Banjaluci koja saptom pade
pred naletom zagovornika genocida, jer je taj mural jedan
novi crvenoprocvjetali "cvijet zlocinstva" u Banjaluci
koja je, tog proljeca 1994. godine, obilovala crimenima,
grijesima.